BIBLIJSKA PORUKA DANA

6. uskrsni tjedan

Petak, 14. svibnja 2010.

Sv. Matija apostol

Iv 15,9-17

9Kao što je Otac ljubio mene tako sam i ja ljubio vas; ostanite u mojoj ljubavi. 10Budete li čuvali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi; kao što sam i ja čuvao zapovijedi Oca svoga te ostajem u ljubavi njegovoj. 11To sam vam govorio da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna. 12Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio! 13Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. 14Vi ste prijatelji moji ako činite što vam zapovijedam. 15Više vas ne zovem slugama jer sluga ne zna što radi njegov gospodar; vas sam nazvao prijateljima jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga. 16Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane te vam Otac dadne što ga god zaištete u moje ime. 17Ovo vam zapovijedam: da ljubite jedni druge."

Tumačenje:

Fra Tomislav Pervan

PETAK - 14. SVIBNJA

Sv. Matija apostol - Iv 15,9-17

Pribrojen je apostolskom zboru nakon što je otpao Juda, izdajica. Znamo za Judin tragičan svršetak. Očajavao je zato što je izdao krv nevinu, u svome očaju otišao i objesio se. Koji je preduvjet da bi netko bio u apostolskom zboru: Taj je trebao biti od samih početaka s Isusom - u njegovu društvu, sve tamo od Ivanova krštenja pa do dana u koji Isus bijaše uzet. Taj ima ubuduće zadaću biti svjedokom Kristova uskrsnuća. Ne njegovih čudesa, ne onoga što je bilo dok je Isus fizički među njima hodio. Uskrsnuće je ona razdjelnica. Jer Isusova smrt ne bijaše kraj, nego obrat, revolucionarni i posvemašnji, u svijetu i životima pojedinaca. Petar postavlja uvjete, a ostali prihvaćaju i ovjerovljuju. Kockom određuju i tako Matija bijaše pribrojen. Ispunio je sve uvjete u svome životu da postane apostolom. Prema predaji naviještao je Evanđelje u Etiopiji gdje je bio i mučen.

U središtu Isusovih riječi iz današnjega čitanja jest ljubav. Ljubav koja ima svoj iskon u ljubavi između Oca i Sina. Ivan će reći kako je Isus u krilu Očevu, kako on donosi poruku iz samoga Boga. I što je najzanimljivije: Noć je izdaje, noć je ovo kad Isus ide ususret sigurnoj osudi i smrti, a nekoliko puta čujemo ga govoriti o radosti. Učenici moraju biti sretni i radosni što su dionici zajedništva koje im donosi Isus, što su dionici prijateljstva koje im je on ponudio u svome životu.

Isus je u osobi objava Boga. On je donio svijetu najljudskiju, najčovječniju sliku Boga u povijesti ljudske misli. I zato su apostoli bili sretni što su mogli podnositi za Isusa sve one patnje i muke. Znali su kome su povjerovali. A Isus ih šalje da idu, donose rod te da njihov rod ostane. Isus je ispunjenje svih mesijanskih obećanja, posvemašnje mesijanske radosti koja ovladava svijetom.

Raspoznajni znak među učenicima jest ljubav. "Gle, kako se ljube!" znali su govoriti pogani za prve kršćane. Ako je Isus nas ljubio, i mi smo dužni ljubiti jedni druge. Sve se pak slijeva u zbiljnost euharistije, gdje nam se Gospodin daje, gdje postajemo jedno s njime (trs-mladice), gdje blagujemo od 'roda trsova'.

Vi ste moji prijatelji! Ne zovem vas više slugama, nego prijateljima! Na rastanku sa svojima u dvorani Posljednje večere Isus ostavlja svoj duhovni dragulj, duhovnu oporuku. Znamo što znači biti prijatelj, prijateljevati, znamo što je to u ljudskim protegama prijateljstvo. Upravo to Gospodin obećava svojima. Ostaje s nama kao prijatelj, i to ponajbolje tumači odnos između učenika i Učitelja. Izgovara te riječi Isus u tragičnom trenutku svoga života, kad je Juda napustio dvoranu i otišao u noć. Reći će mu poslije Isus u Getsemaniju, kad je došao s ruljom: "Prijatelju! Zar i ti ovdje?" Isus naglašava stalno kako se njihovo srce ne smije uznemirivati. On u velikim potezima izriče svoje poslanje. Njega šalje Otac, on šalje svoje učenike. Daje im jamstvo svoje prisutnosti u njihovu životu i djelovanju. Najizrazitije je to u vezi prijateljstva. Priopćio sam vam sve što sam čuo od Oca svoga. Dakle, i vi ste kao moji prijatelji, uključeni u to intimno zajedništvo Oca i Sina.

Bit ćete i ostati moji prijatelji budete li ispunili zadaću koju vam nalažem. Onima koje je netom nazvao svojim prijateljima Isus poručuje: Niste vi mene izabrali, nego sam vas ja izabrao. Ne možemo dovidjeti dosege toga izričaja, nije to u dometima ljudske mudrosti ili umovanja, gdje mi biramo prijatelje. Isus veli kako on bira njih. Nad njim je izrekao Otac riječi na Jordanu: "Ovo je Sin moj, Izabranik!" Otac ga je izabrao, odabrao, on je miljenik Očev. Isusovi su učenici njegovi miljenici, izabranici. Oni nastavljaju njegovo poslanje u svijetu i povijesti. Naša odluka za Gospodina samo je odgovor na njegov izbor. On je prije bacio oko na nas.

Ovaj izbor, ovo imenovanje 'prijateljima' nešto je poput pomazanja i posvete za djelo za koje ih izdvaja u svijetu. On ih posvema uzima u svoj posjed, utapa ih u djelo spasavanja svijeta. Upravo kao što je Isus sam sebe prepoznao u sinagogi u Nazaretu u trenutku kad je otvorio one subote svezak Izaije proroka i primijenio na sebe one riječi: "Duh je Gospodnji na meni! On me pomazao. On me poslao!" Duh pomazuje i uzima u službu. Isto čini Isus sa svojima: "Ja sam vas izabrao. Ja vas i šaljem u svijet da donesete plod i plod vaš da zauvijek ostane" (r.16). Ja sam vas odredio. Ovo 'odredio' u grčkom izričaju ima prizvuk žrtve, žrtvovanja. Prethodno je Isus govorio kako nema veće ljubavi nego da tko život svoj položi za svoje prijatelje (r.13). Isus govori o svojoj žrtvi, ali govori i o žrtvi svojih učenika. Oni će biti žrtve za svoga Učitelja, žrtve Evanđelja. Poslani u svijet i određeni donijeti život svijetu.

Proniknemo li u riječi koje Gospodin izgovara, zamijetit ćemo kako su uvijek zajedno ljubav i poslanje, ljubiti i slati. Ljubav koju nam Gospodin daruje jest ujedno i naše poslanje. Kao što je mene Otac ljubio, i ja vas ljubim. Nakon uskrsnuća reći će Isus: Kao što je mene poslao Otac, i ja šaljem vas! I kao što si ti poslao mene u svijet, i ja sam poslao njih u svijet (usp. 17,18). Isus onima koje želi učiniti svojim prijateljima iskazuje milost da budu njemu zdesna i slijeva, da s njime prevale put. On je Put i mi hodimo tim putem. On je trs kojih crpe iz Očeve ljubavi životne sokove. I taj korijen koji je sami Gospodin tjera životni sok u mladice koje onda donose obilan rod i plod.

Ljubiti kao što nas je On ljubio! Dubina, širina, visina, duljina ljubavi određena je primjerom i uzorom - Isusom Kristom. On je istinski trs, on je istinski prijatelj, on zna što nam treba, on hoće da se sa svakim čovjekom susretnemo kao s bratom, kao s prijateljem. To je Isus kazao apostolima, to izgovara svakome svome učeniku. Po plodovima se stablo poznaje. Apostolski poziv i poslanje samo su onda plodonosni i plodotvorni ako se događaju u ljubavi i iz ljubavi. Moliti i raditi, ljubiti i moliti - to su preduvjeti za blagoslovljeni rad za Gospodina.

Isus je jednostavno tu da nam kaže što bi trebao život biti i kako se živi, kako život živjeti. Božji "Amen" u Isusu uzima sve naše i kazuje nam kako se živi. Bog ne ostaje daleka zagonetka ni tajna, on postaje jednim od nas, postaje zrno koje pada u zemlju, umire, ide u krajnju ostavljenost križa i odbačenosti da rekne tebi i meni kako smo prihvaćeni i kako možemo biti novi ljudi.

Isus je ljubav koja umire za nas, on je pobjeda ljubavi, životna snaga ljubavi. On je ključno mjesto i ključna točka čovječanstva. Znam što me čeka u budućnosti. Ne nešto, nego Netko, On. On dolazi, kao zadnja riječ. I pred Isusom se odlučuje ima li moj i tvoj život smisla ili ga je promašio.

Ovaj je Isus iz Boga. Izriče Boga, svjedoči Boga cijelim svojim bićem, umire, a Bog stavlja na sve Isusovo završnu riječ, svoj pečat, ovjerovljuje ga u uskrsnuću. Ono što Isus izriče u svojoj poruci, u svome Evanđelju, u svojim djelima, u svome životu i umiranju, u životu i smrti - sve to Bog autorizira uskrsavajući ga od mrtvih. Sve dotadašnje nadmašuje te ubuduće vrijedi: Bog je onakav kakvim ga Isus očituje. Želim li Bogu, moram se zaputiti Isusu.

BIBLIJSKA PORUKA DANA

6. uskrsni tjedan

Petak, 14. svibnja 2010.

Iv 16,20-23a

20Zaista, zaista, kažem vam: vi ćete plakati i jaukati, a svijet će se veseliti. Vi ćete se žalostiti, ali žalost će se vaša okrenuti u radost. 21Žena kad rađa, žalosna je jer je došao njezin čas; ali kad rodi djetešce, ne spominje se više muke od radosti što se čovjek rodio na svijet. 22Tako dakle i vi: sad ste u žalosti, no ja ću vas opet vidjeti; i srce će vam se radovati i radosti vaše nitko vam oteti neće. 23U onaj me dan nećete ništa više pitati. Zaista, zaista, kažem vam: što god zaištete u Oca, dat će vam u moje ime.

Tumačenje:

Fra Tomislav Pervan

RADOVANJE U ISUSU

Iv 16,20-23a

Isus se od svojih oprašta kroz duge govore. Obećaje svojima kako će ga ponovno doskora vidjeti. Bit će im blizak ne samo u Duhu Svetome, nego će on sam osobno ponovno doći među njih. Odlazi kako bi došao. Kao da im veli: 'Doviđenja!' Tada će se njihova tuga i žalost pretvoriti ponovno u radost. Uskrsnu radost uspoređuje Isus s radošću žene koja rađa i postaje majkom kad rodi dijete na ovaj svijet. Nestaje straha i bolova, dijete živi. Isus živi, njegovo je uskrsnuće ravno novome stvaranju, novome rađanju.

Isus gleda na svoju smrt i uskrsnuće kao na jedno nerastavljivo jedinstvo, te dvije stvarnosti su njegov put do Oca. On mora kroz smrt i u smrt, i preko smrti do uskrsnuća. Iz smrti se rađa novi život, iz boli se rađa radost. Makar su i smrt i bol gorki i bolni, to treba biti učenicima sadašnja utjeha. To vrijedi za Isusa, vrijedi to za učenike, vrijedi to za Crkvu kao nastavak Isusova djela u svijetu. Svijet će tvrditi kako je Isus prošlost, a on je tu. Učenicima ne će biti lako, ali moraju imati pouzdanje u Isusovu odlučnu riječ.

Isusov oproštajni govor u Ivanovu Evanđelju u svome dosadašnjem izričaju razvija dva međusobno povezana izričaja. Naime, Isusovu posvemašnju blizinu s Ocem. On je s Ocem jedno, i stoga mu smrt više ništa ne može. Smrt nije više umiranje nego prijelaz k Ocu, hod u nebo. A druga misao je nastavak te misli: Svi koji su s Isusom Kristom u zajedništvu, bit će dionici iste slave, istoga odnosa koji ima Sin prema Ocu. Onome tko vjeruje u Isusa, smrt ništa više ne može. U Isusovu su životu kocke odavna pale. On ide samosvjesno u smrt, već je izbačen knez ovoga svijeta van. On je položio sve ispite vjernosti svome Ocu, on se do kraja odlučio za Očevo djelo. I tu nema uzmaka. On je došao u sudbonosni sukob s vlastima, vjerskim i političkim, i zato mora otići nasilno s ovoga svijeta. On je ispunio svoje djelo i poslanje koje mu je Otac namijenio. Proglasio je svijetu novi poredak, donio radosnu vijest, i sad ostavlja učenike da nastave to djelo.

Stoga ih ne tješi jeftinim riječima i utjehama, kao, ne će to biti tako teško, ispast će na kraju sve dobro i sl. Prema ljudskim, zemaljskim i svjetskim mjerilima njima će se dogoditi strašne stvari, sve će ispasti po njih zlo. Jedina utjeha koju im može pružiti u ovome trenutku jest njegov vlastiti primjer, jasnoća s kojom nastupa i govori, nepokolebljivost u nastupu, neuzdrmljivost njegova životnoga smjera. Svu svoju snagu crpe Isus iz odnosa prema Ocu. To je i za učenike utjeha i smjerokaz za život. Budu li ga slijedili, spoznat će kako je Bog jedina stvarnost za koju se isplati živjeti. Ne pružaju nam tumač ni utjehu promišljanje, filozofiranje ili ontologija, nego intenzivnost s kojom se vežemo uz Isusa i njegova Oca.

Ponovno čujemo iz Isusovih usta, prije rastanka, dvokratno: "Amen, Amen"! To dvokratno ponavljanje "Zaista, zaista" - ima karakter sadašnje objave tajne koja je učenicima nedokučiva. Isus na dramatičan način konkretizira ono što će uslijediti doskora u životu učenika i u svijetu. Svijet će nad Isusom trijumfirati, likovati nad njegovom smrću i porazom, dok će učenici biti u nevolji, tugovati i žalovati za Učiteljem. Međutim, sve će to biti kratka daha. I onda Isus rabi sliku iz običnoga, svakodnevnoga života, kod trudnica koje rađaju. Kad se rodi dijete na svijet, zaboravi majka na sve nevolje, boli i trudove kroz koje je prošla. Presretna je zbog djeteta koje je došlo na svijet. Živo je.

Isto će biti i s učenicima. I oni će morati kroz bol križa, Isusove smrti, vlastite ostavljenosti, ali će se sve okrenuti u radost uskrsnoga jutra. Žalost se pretvara u radost! - Obradovaše se učenici vidjevši Gospodina koji im pokaza svoje ruke, noge i svoj bok. Za učenike Isusovo uskrsnuće bijaše nešto kao novo rađanje. Nemoguće je biti žalostan navjestitelj Isusa Krista. Radosna vijest treba radosne i sretne učenike i navjestitelje. Jasno, uskrsnuće će se dovršiti kad više ne bude smrti, kad se ovo naše smrtno obuče u besmrtno, kad smrti više ne bude, kad nestane oblika ovoga svijeta.

Tada prestaju sva pitanja. Istinska i prava spoznaja će uslijediti kad ne bude više potrebno pitati. I sve će molitve biti uslišane. Molitva u Isusovo ime počinje tek kad Isusa nema među svojima. Oduvijek je čovjek i čovječanstvo tražilo Boga negdje izvana, u nebeskim sferama, nije moglo zamisliti bliskoga i blizoga Boga. Taj se pojavio u Isusovoj osobi. To bijaše za njegove suvremenike, a i za mnoge duhove danas, pravi izazov. Učenici su dionici te spoznaje. I trebaju biti svjedoci toga u svijetu. Po Isusu Kristu čovjek dolazi k sebi i postaje svjestan tko je i što je. Odčitati to možemo primjerice na svim apostolima, na jednome Pavlu, na svecima kroz povijest Crkve. Oni su živi dokaz Božje blizine u Isusu svakome čovjeku. Njih sve provijava radost jer je radost najdivniji Božji dar nakon Uskrsa. Radost u miru, mir u radovanju.